Gospa Marija, jedna od Međugorski vizionari 25. novembra 2022 .:
Draga djeco! Svevišnji me poslao k vama da vas naučim molitvi. Molitva otvara srca i daje nadu, a vjera se rađa i jača. Dječice, s ljubavlju vas zovem: vratite se Bogu, jer Bog je ljubav i vaša nada. Nemate budućnost ako se ne odlučite za Boga; i zato sam s vama da vas vodim da se odlučite za obraćenje i život, a ne za smrt. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.
Komisija koju je osnovao papa Benedikt XVI. da bi zaključila višedecenijske istrage o navodnim pojavama u Međugorju, 2017. godine dala je svoje rezultate:
…[na] prvih sedam pretpostavljenih [ukazanja] između 24. juna i 3. jula 1981. godine, a sve se to dogodilo kasnije […] Članovi i stručnjaci izašli su sa 13 glasova [od 15] u korist prepoznavanja natprirodne prirode prvih vizija. — 17. maja 2017; Nacionalni katolički registar
Slično drugim odobrenim ukazanjima (kao što je Betanija), samo su prve instance odobrene od strane crkvene komisije. To nije iznenađenje u slučaju Međugorja jer ukazanja trenutno traju.
Jedna od čestih kritika klevetnika poruka Gospe od Međugorja je da su „banalne“. Pretpostavlja se, čini se, da svako ukazanje mora “zvučati” kao Fatima ili neko drugo odobreno otkrivenje. Ali za takvu tvrdnju nema nikakvog obrazloženja. Zašto, na primjer, svaka od knjiga Biblije — za koju se smatra da je sve nadahnuta istim božanskim izvorom — svaka ima svoj ukus ili naglasak? To je zato što Bog otkriva nešto drugačije, nešto jedinstveno kroz svakog autora.
Isto tako, postoji mnogo cvijeća u Božjem vrtu proroka. Sa svakim vidovnjakom ili mistikom kroz koga Gospod prenosi „reč“, novi miris, nova boja se emituje za dobrobit vernika. Ili razmislite o Božjoj proročkoj riječi Crkvi kao da je to čista svjetlost koja tada prolazi kroz prizmu vremena i prostora. Razbija se u bezbroj boja - pri čemu svaki glasnik odražava određenu nijansu, toplinu ili nijansu, prema okolnostima tog vremena.
U današnjoj gornjoj poruci Gospe Međugorske dano nam je raison d'être za ova ukazanja, koja su počela na blagdan Ivana Krstitelja 1981.:
Draga djeco! Svevišnji me poslao k vama da vas naučim molitvi.
Ako pogledate Gospine poruke u ovoj baltičkoj regiji, iako nema sumnje upozorenja i apokaliptičkih elemenata, glavni fokus — za razliku od Fatime, na primjer — je razvoj unutrašnjeg života kršćana. Gospa se fokusira na molitvu, posebno na “molitva srca”; nakon posta, česte ispovijedi, primanja Euharistije i razmišljanja o Svetom pismu. Ova savjetovanja su bez sumnje donekle osnovna za kršćanstvo - ali koliko ih ljudi radi? Odgovor, koji možemo jasno vidjeti u našim sve više praznim župama, je nekoliko — vrlo malo.
Zapravo, ako smo svi mi svaki dan vjerno slijedili ovu gorenavedenu poruku, zaista “bez prestanka” kako nas je Pavle podsticao,[1]1 Thess 5: 17 tada bi se naši životi preobrazili. Mnogi grijesi sa kojima se borimo bili bi pobijeđeni. Strah bi bio otjeran iz naših srca i hrabrost, ljubav i snaga Svetog Duha zauzeli bi njegovo mjesto. Rastemo u Mudrosti, Znanju i Razumevanju. Našli bismo se usred životnih oluja, uključujući i Veliku oluju koja je zahvatila svijet, kao da stojimo na stijeni. Kroz ove poruke Gospe Međugorske, siguran sam da nam naš Gospodin još jednom ponavlja:
Svaki, dakle, koji čuje ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji je sagradio svoju kuću na stijeni; i kiša je pala, i poplave su došle, i vjetrovi su duvali i udarali u tu kuću, ali nije pala, jer je bila utemeljena na stijeni. (Mt 7, 24-25)
Zapravo, otišao bih toliko daleko da kažem da, od svih poruka ovdje na Odbrojavanju do Kraljevstva, ove Gospe Međugorske predstavljaju samu temelj od svega ostalog što priča širom sveta. Propustite ovaj važan proročanski poziv na autentičnu unutrašnju konverziju — i naći ćete se zaista na vrlo pješčanom tlu.
Biskup Stanley Ott od Baton Rougea, LA: "Sveti oče, što mislite o Međugorju?" [Jovan Pavle II] je nastavio da jede svoju supu i odgovorio: “Međugorje? Međugorje? Međugorje? U Međugorju se događaju samo dobre stvari. Ljudi se tamo mole. Ljudi idu na ispovijed. Ljudi se klanjaju Euharistiji, a ljudi se obraćaju Bogu. A čini se da se u Međugorju događaju samo dobre stvari.” —Kao što je prenio nadbiskup Harry Joseph Flynn iz St. Paula/Mineapolisa, Minnesota; medjugorje.hr, 24. oktobra 2006
—Mark Mallett je autor knjige Riječ sada, Završna konfrontacija, i suosnivač Countdown to the Kingdom
Related Reading
Međugorje – Šta možda ne znate…
Fusnote
| ↑1 | 1 Thess 5: 17 |
|---|
Zašto vidjelice Gospe Međugorje?
Alicja Lenczewska
Elizabeth Kindelmann
Kroz ono što je postao Duhovni dnevnik, Isus i Marija učili su Elizabetu i oni nastavljaju poučavati vjernike u božanskoj umjetnosti patnje za spasenje duša. Zadaci su dodijeljeni za svaki dan u sedmici, koji uključuju molitvu, post i noćne bdijenja, uz lijepa obećanja, vezana posebnim milošću za svećenike i duše u čistilištu. U svojim porukama Isus i Marija kažu da je Plamen ljubavi Bezgrešnog Marijinog srca najveća milost dana čovječanstvu od utjelovljenja. A u ne tako dalekoj budućnosti njen plamen proguta ceo svet.
Otac Stefano Gobbi
Zašto Gisella Cardia?
Treće, poruke su često praćene vidljivim pojavama, fotografskim dokazima u kojima se nalaze U Cammino con Maria, što ne može biti plod subjektivne mašte, posebno prisutnost stigmata na Giselleinom tijelu i pojava krstova ili vjerskih tekstova u krv na rukama Gisella. Pogledajte slike preuzete s njenog web mjesta ukazanja 
Jennifer
Zašto Manuela Strack?
Zašto Pedro Regis?
Zašto sluga božji Luisa Piccarreta?
svetaca. Tek kad je postala "Marijina kći", noćne more konačno su prestale u jedanaestoj godini. Sljedeće godine, Isus je počeo s njom razgovarati iznutra, posebno nakon pričesti. Kad joj je bilo trinaest godina, ukazao joj se u viziji kojoj je svjedočila s balkona svoje kuće. Tamo, u ulici ispod, vidjela je gomilu i naoružane vojnike koji su vodili trojicu zatvorenika; prepoznala je Isusa kao jednog od njih. Kad je stigao ispod njenog balkona, podigao je glavu i povikao: „Duše, pomozi mi! " Duboko dirnuta, Luisa se od tog dana nudila kao duša žrtva u iščekivanju za grijehe čovječanstva.
nepokretno, kruto stanje koje se činilo gotovo kao da je mrtva. Tek kad je svećenik napravio znak križa na svom tijelu, Luisa je povratila svoje sposobnosti. Ovo izvanredno mistično stanje postojalo je sve do njene smrti 1947. godine - praćeno sahranom koja nije bila mala stvar. U tom periodu svog života nije patila ni od kakve fizičke bolesti (sve dok na kraju nije podlegla upali pluća) i nikada nije doživjela preplavljenja, iako je šezdeset četiri godine bila vezana za svoj mali krevet.
Zašto Simona i Angela?
Valeria Copponi