Sveto pismo – Zapalite dar

Iz tog razloga, podsjećam vas da zapalite
Božji dar koji imaš kroz nametanje mojih ruku.
Jer Bog nam nije dao duh kukavičluka
već više moći i ljubavi i samokontrole.
(Prvo čitanje iz spomen obilježja svetih Timoteja i Tita)

 

O kukavičluku

Od Božića se, priznajem, osjećam pomalo izgorjelo. Dvije godine suprotstavljanja lažima tokom ove pandemije uzele su svoj danak jer je ovo bitka, u konačnici, između kneževina i sila. (Danas me Facebook upravo suspendovao na 30 dana jer sam prošle godine na njihovoj platformi objavio spasonosni, recenzirani tretman. Borimo se protiv cenzure istine na svakom koraku, istinske borbe između dobra i zla.) Štaviše.) , ćutanje sveštenstva — ono što bi moglo biti „kukavičluk“ o kojem govori sv. Pavle — bilo je duboko tužno i, za mnoge, strašna izdaja.^[1]cf. Dragi ovčari ... Gdje ste?; Kad sam bio gladan Kao što sam napisao na početku pandemije, ovo je Naš Getsemani. I stoga, živimo kroz pospanost tolikih,^[2]cf. Doziva dok slimo njihov kukavičluk, i na kraju, njihovo napuštanje zdravog razuma, logike i istine - baš kao što je i Isus, koji je Istina, potpuno napušten. I baš kao što je oklevetan, oni koji govore istinu bivaju demonizirani lažnim etiketama: “rasisti, mizogini, bjelački nadmoćnici, teoretičari zavjere, antivaxxeri, itd.” To je prilično glupo i maloljetničko - ali ima onih koji su dovoljno lakovjerni da u to povjeruju. Otuda postoje i svakodnevne tenzije da se moramo suočiti sa onima u našoj porodici ili zajednicama koje sada vodi duh straha i koji ponašajte se u skladu s tim. To je spektakularno obrazovanje u realnom vremenu za mnoge od nas da vidimo kako su upravo društva, poput Njemačke ili drugdje, prihvatila diktaturu i genocid, pa čak i stali na njihovu stranu.^[3]cf. Masovna psihoza i totalitarizam Naravno, nikada ne verujemo da bi nam se to moglo dogoditi – sve dok se ne osvrnemo decenijama kasnije i kažemo: „Da, desilo se – baš kao što smo bili upozoreni. Ali nismo slušali. Nismo Želim slušati." Možda je Benedikt XVI to najbolje rekao dok je još bio kardinal:

Danas je očito da sve velike civilizacije na različite načine pate od kriza vrijednosti i ideja koje u nekim dijelovima svijeta poprimaju opasne oblike ... Na mnogim smo mjestima na ivici upravljanja. — „Budući papa govori“; catholiculture.com, 1. maj 2005

I tako, lako se možemo obeshrabriti. Ali sveti Pavle danas stoji nad nama kao veliki brat i kaže: „Čekaj malo: nije ti dat duh straha i plahovitosti. Ti si hrišćanin! Zato upalite ovaj božanski dar! To je vaš zakoniti posjed!” Zapravo, rekao je papa sv. Pavle VI:

... tako su velike potrebe i opasnosti sadašnjeg doba, tako prostran horizont čovječanstva prema kojem se vukao svjetski suživot i nemoćan da ga postigne, da za to nema spasa osim u a novi izljev Božjeg dara. Neka onda dođe On, Duh Stvoritelj, obnoviti lice zemlje! —PAPA PAUL VI, Gaudete u Dominu, 9. maja 1975. www.vatican.va

I tako, ovo misno čitanje ne može biti pravodobniji podsjetnik da se trebamo svakodnevno moliti za novu Pedesetnicu u Crkvi i svijetu. A ako smo tužni, depresivni, obeshrabreni, uznemireni, iscrpljeni, iscrpljeni... onda postoji nada da se pepeo u nama može ponovo rasplamsati. Kao što je zapisano u Isaiji:

Oni koji se nadaju u GOSPODA obnovit će snagu svoju, vinuti će se na orlovim krilima; oni će trčati i neće se umoriti, hodati i neće se onesvijestiti. (Isaija 40: 31)

Međutim, ovo nije program samopomoći, već neka vrsta motivacijske sesije navijanja. Umjesto toga, radi se o ponovnom povezivanju s Bogom koji je Izvor ove moći, ljubavi i samokontrole. 

 

moć

Dok je sedamdeset i dva učenika izašla sa vlast Isusa da istjeraju demone i objave Kraljevstvo, tek kada su bili “ispunjeni Duhom Svetim”^[4]Dela 2: 4 na Pedesetnicu da su srca bila ganuta masovno na konverziju — tri hiljade u jednom danu.^[5]Dela 3: 41 Bez moći Svetog Duha, njihova apostolska aktivnost bila je ograničena ako ne i sterilna. 

… Sveti Duh je glavni agent evangelizacije: On je taj koji nagoni svakog pojedinca da naviješta Evanđelje, i to je taj koji u dubini savjesti čini da riječ spasenja bude prihvaćena i shvaćena. —PAPA PAUL VI, Evangelii Nuntiandi, n. 74; www.vatican.va

Stoga je papa Lav XXII napisao:

... trebali bismo se moliti i zazivati ​​Duha Svetoga, jer svatko od nas uvelike treba Njegovu zaštitu i Njegovu pomoć. Što više čovjeku nedostaje mudrosti, slabe je snage, nosi ga s nevoljama, sklon je grijehu, pa bi trebao više letjeti k Onome koji je neprestani izvor svjetlosti, snage, utjehe i svetosti. -Divinum Illud Munus, Enciklika o Duhu Svetom, n. 11

To je moć Duha Svetoga to je razlika. Zapravo, papski kućni propovjednik kaže da mi kršteni možemo „vezati“ milost Svetog Duha u naše živote i spriječiti Duha da djeluje. 

Katolička teologija prepoznaje koncept valjanog, ali "vezanog" sakramenta. Sakrament se naziva vezanim ako plod koji ga treba pratiti ostane vezan zbog određenih blokova koji sprečavaju njegovu djelotvornost. —Fr. Raneiro Cantalamessa, OFMCap, Krštenje u Duhu

Stoga se trebamo moliti za ovo „odvezivanje“ Duha Svetoga, kaže on, da bi Njegove blagodati tekle poput mirisa u kršćanskom životu, ili kako kaže sv. I moramo pretvoriti kako biste uklonili blokove. Dakle, sakramenti krštenja i krizme su samo početak djelovanja Duha Svetoga u učeniku, nakon čega slijedi pomoć ispovijedi i euharistije.

Štaviše, u Svetom pismu vidimo kako se iznova i iznova „ispuniti Duhom Svetim“:

• kroz zajedničku molitvu: „Dok su se molili, potreslo se mjesto na kojem su bili sabrani, i svi su bili ispunjeni Duhom Svetim…“ (Dela 4:31; imajte na umu, ovo je mnogo dana nakon Pedesetnica)

• kroz "polaganje ruku": „Simon je vidio da je Duh dodijeljen polaganjem ruku apostola...“ (Djela 8:18)

• kroz slušanje Reči Božije: “Dok je Petar još ovo govorio, Sveti Duh je pao na sve koji su slušali riječ.” (Djela 10:44)

• kroz obožavanje: „...ispunjavajte se Duha, obraćajući se jedni drugima u psalmima i hvalospjevima i duhovnim pjesmama, pjevajući i pjevajući napjevu Gospodu svim srcem svojim.” (Ef 5:18-19)

Ovo „ispunjavanje“ Svetim Duhom sam iskusio više puta u svom životu kroz gore navedeno. Ne mogu objasniti kako Bog to čini; Ja samo znam da On zna. Ponekad, kaže o. Cantalamessa, „Kao da je utikač izvučen i svjetlo je uključeno.” To je snaga molitve, snaga vjere, dolaska Isusu i otvaranja srca za Njega, posebno kada smo umorni. Na taj način, ispunjeni Duhom, postoji moć u onome što radimo i govorimo, kao da Duh Sveti piše „između redova“. 

Često, tako često, među našim vjernim, jednostavnim staricama nađemo one koje možda nisu ni završile osnovnu školu, ali koje nam mogu govoriti o stvarima bolje od bilo kog teologa, jer imaju Duh Hristov. —PAPA FRANJO, homilija, 2. septembra, Vatikan; Zenit.org

S druge strane, ako ne učinimo ništa osim da svoju duhovnu prazninu ispunimo društvenim medijima, televizijom i zadovoljstvom, ostat ćemo prazni — a Duh Sveti će biti „vezan“ našom ljudskom voljom. 

…ne opijajte se vinom, u kojem se krije razvrat, nego se ispunite Duhom. (Ef 5:18)

 

ljubav

Sjedeći u ćeliji i čekajući suđenje pred nacističkim sudom, o. Alfred Delp, SJ iznio je neke snažne uvide o putanji čovječanstva koji su relevantniji nego ikad. On napominje da je Crkva postala previše posuda održavanja statusa quo, ili još gore, njen saučesnik:

Jednog budućeg datuma pošteni povjesničar će imati nešto gorkog za reći o doprinosu Crkava stvaranju masovnog uma, kolektivizmu, diktaturama i tako dalje. —Pr. Alfred Delp, SJ, Zatvorski spisi (Orbis Books), str. 95; o. Delp je pogubljen zbog otpora nacističkom režimu

On dalje kaže:

Oni koji podučavaju religiju i propovijedaju istine vjere nevjernom svijetu možda su više zabrinuti da dokažu da su u pravu nego da stvarno otkriju i utole duhovnu glad onih kojima se obraćaju. Opet, previše smo spremni da pretpostavimo da znamo, bolje od nevernika, šta ga muči. Uzimamo zdravo za gotovo da je jedini odgovor koji mu je potreban sadržan u formulama, nama toliko poznatim, da ih izgovaramo bez razmišljanja. Ne shvatamo da on sluša, ne radi reči, već radi dokaza misao i ljubav iza reči. Ipak, ako ga naše propovijedi odmah ne preobrate, tješimo se mišlju da je to zbog njegove fundamentalne izopačenosti. —Od Alfred Delp, SJ, Zatvorski spisi, (Orbis Books), str. xxx (naglasak moj)

Bog je ljubav. Kako onda možemo ne uvidjeti značaj ljubavi jedni prema drugima — posebno prema našim neprijateljima? Ljubav je ono što stavlja tijelo na Boga - a mi smo sada ruke i noge Hristove. Barem bi trebalo da budemo. Kroz „dokaze misli i ljubavi“ u onome što izaberemo da uradimo i kažemo, svijet ćemo uvjeriti – preko hiljadu elokventnih riječi lišenih ljubavi, lišenih Svetoga Duha. Naravno, ima mnogo onih koji čine mnoga djela dobrote, itd. Ali kršćanin je više od socijalnog radnika: prisutni smo u svijetu kako bismo druge doveli u susret s Isusom. dakle,

Svijet od nas traži i očekuje jednostavnost života, duh molitve, milosrđe prema svima, posebno prema siromašnima i siromašnima, poslušnost i poniznost, odvojenost i samopožrtvovanje. Bez ovog znaka svetosti, naša će riječ teško dotaknuti srce modernog čovjeka. Rizikuje da bude tašt i sterilan. —PAPA ST. PAUL VI, Evangelii Nuntiandi, n. 76; vatican.va

Postoji milion knjiga napisanih o hrišćanskoj ljubavi. Dakle, dovoljno je reći da hrišćanima preostaje da to učine, da budu ono što ljubav izgleda.

 

Samokontrola

Dok nas svijet može isprazniti od naše ljudske energije i pokušati smanjiti našu odlučnost, pa čak i nadu, postoji izvjesno "pražnjenje" koje is neophodno. A to je pražnjenje naše samovolje, ega, Velikog „ja“. Ovo pražnjenje ili kenoza je bitno u hrišćanskom životu. Za razliku od budizma, gdje se čovjek isprazni, ali se nikada ne napuni, kršćanin se isprazni od sebe kako bi se ispunio Svetim Duhom, zapravo, Svetim Trojstvom. Ovo “umiranje sebi” dolazi uz pomoć Duha Svetoga tako što nas vodi u “istinu koja nas oslobađa”: ^[6]cf. Jovan 8:32; Rim 8:26

Jer oni koji žive po tijelu razmišljaju o stvarima tijela, a oni koji žive po Duhu razmišljaju o stvarima od Duha. Postaviti um na tijelo je smrt, ali postaviti um na Duha je život i mir... ako živite po tijelu, umrijet ćete, ali ako duhom pogubite djela tijela, živjet ćete. (usp. Rim 8: 5-13)

Iz tog razloga, kaže sveti Pavle, “ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazite obnovom uma svoga”.^[7]Rom 12: 2 Moramo donijeti namjerne odluke da slijedimo Isusa, da se “pokajemo” za svoje grijehe i ostavimo iza sebe “tjelo” ili “stari čovek“, kako to Pavle kaže. Redovna ispovijed, mjesečna ako ne i sedmična, neophodna je za ozbiljnog kršćanina. I da, ponekad ovo pokajanje boli jer bukvalno ubijamo želje tijela. Duh koji nam je dat nije duh da radimo ono što želimo, već da živimo na kolenima – da živimo u pokornosti Božjoj Volji. Ovo može zvučati kao kršteni oblik ropstva, ali nije. Božanska volja je veličanstveni arhitektonski plan ljudske duše. Upravo je Božja mudrost ta koja omogućava čovjeku da komunicira s Njim putem intelekta, volje i pamćenja. U samokontroli ne gubimo, već nalazimo sebe. Hrišćanska tradicija prepuna je miliona svjedočanstava i mučenika onih koji su, poričući grešno tijelo, otkrili paradoks križa: uvijek postoji vaskrsenje u novi život u Bogu kada usmrtimo starog sebe. 

Hrišćanin koji živi u sili, ljubavi i samokontroli Svetog Duha je sila na koju treba računati. Sveci su uvek. I kako su našem svijetu potrebni sada. 

Slušanje Hrista i štovanje Njega vode nas do hrabrih izbora i donošenja odluka koje su ponekad herojske. Isus je zahtjevan, jer želi našu istinsku sreću. Crkvi su potrebni sveci. Svi su pozvani na svetost, a sveti ljudi sami mogu obnoviti čovječanstvo. —PAPA JOHN PAUL II, Poruka Svjetskog dana mladih za 2005. godinu, Vatikan, 27. kolovoza 2004., Zenit

Za svakoga ko traži, prima; a ko traži, nalazi; i onome ko kuca otvoriće se vrata... koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga zamole... (Luke 11: 10-13)

 

—Mark Mallett je autor knjige Završna konfrontacija i Sada reč, i suosnivač kompanije Countdown to the Kingdom

 

Related Reading

Da li je karizmatska obnova stvar Boga? Pročitajte seriju: Karizmatičan?

Racionalizam i smrt misterije