Pedro - Crkva će se vratiti... – Odbrojavanje do Kraljevstva

Gospe do pedro Regis 30. jula 2022 .:

Draga djeco, čovječanstvo hoda u duhovnoj tami jer su ljudi odbacili svjetlo Gospodnje. Molim vas da držite plamen svoje vjere. Ne dozvolite da vas išta odvede od Mog Isusa. Bježi od grijeha i vjerno služi Gospodu. Vi idete u bolnu budućnost. Doći će dani kada ćete tražiti dragocjenu hranu [Euharistiju] i nećete je naći. Crkva Moga Isusa će se vratiti u ono što je bila kada ju je Isus povjerio Petru.* Nemojte se obeshrabriti. Moj Isus te nikada neće napustiti. Kada se čini da je sve izgubljeno, Božja Pobjeda će doći po vas. Hrabrost! U vašim rukama Sveta krunica i Sveto pismo; u vašim srcima ljubav prema istini. Kada se osjećate slabim, tražite snagu u Riječima Mog Isusa i u Euharistiji. Volim te i molit ću se svom Isusu za tebe. Ovo je poruka koju vam danas dajem u ime Presvetog Trojstva. Hvala vam što ste mi dozvolili da vas još jednom okupim ovdje. Blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Amen. Budi u miru.

*Transkripcija radijske emisije iz 1969. s kardinalom Josephom Ratzingerom (papa Benedikt XVI) predviđajući Crkvu koja će ponovo biti pojednostavljena…

„Budućnost Crkve može i proizaći će iz onih čiji su korijeni duboki i koji žive od čiste punine svoje vjere. Neće proizaći od onih koji se prilagođavaju samo trenutku koji prolazi ili od onih koji samo kritiziraju druge i pretpostavljaju da su oni sami nepogrešivi mjerni štapovi; niti će proizaći od onih koji idu lakšim putem, koji zaobilaze strast vjere, proglašavajući lažnim i zastarjelim, tiranskim i legalističkim, sve ono što ljudima postavlja zahtjeve, što ih povređuje i tjera da se žrtvuju.

Pozitivnije rečeno: Budućnost Crkve, još jednom kao i uvijek, preoblikovat će sveci, ljudi, to jest, čiji umovi istražuju dublje od slogana dana, koji vide više nego što drugi vide, jer njihovi životi prihvatiti širu stvarnost. Nesebičnost, koja čovjeka čini slobodnim, postiže se samo strpljenjem malih svakodnevnih čina samoodricanja. Ovom dnevnom strašću, koja jedina otkriva čovjeku na koliko načina je porobljen vlastitom egu, ovom dnevnom strašću i samo njom, čovjeku se polako otvaraju oči. On vidi samo onoliko koliko je živio i patio.

Ako danas jedva da više možemo postati svjesni Boga, to je zato što nam je tako lako izbjeći sami sebe, pobjeći iz dubina našeg bića uz pomoć narkotika nekog zadovoljstva. Tako naše unutrašnje dubine ostaju zatvorene za nas. Ako je istina da čovjek može vidjeti samo srcem, kako smo onda slijepi!

Kako sve ovo utiče na problem koji ispitujemo? To znači da je velika priča onih koji prorokuju Crkvu bez Boga a bez vere je sve prazno brbljanje. Ne treba nam Crkva koja slavi kult djelovanja u političkim molitvama. Potpuno je suvišno. Stoga će se uništiti. Ono što će ostati je Crkva Isusa Krista, Crkva koja vjeruje u Boga koji je postao čovjek i obećava nam život nakon smrti. Sveštenika koji je samo socijalni radnik može zamijeniti psihoterapeut i drugi specijalisti; ali sveštenik koji nije specijalista, koji ne stoji po strani, gleda utakmicu, daje službene savjete, već se u ime Boga stavlja na raspolaganje čovjeku, koji je pored njih u njihovim tugama, u njihovoj radosti, u njihovoj nadi i u strahu, takav sveštenik će sigurno biti potreban u budućnosti.

Hajdemo korak dalje. Iz današnje krize izaći će Crkva sutrašnjice — Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će postati mala i morat će početi ispočetka manje-više iz početka. Ona više neće moći da naseljava mnoga zdanja koja je izgradila u blagostanju. Kako se broj njenih pristalica bude smanjivao, gubit će i mnoge njene društvene privilegije. Za razliku od ranijeg doba, na njega će se mnogo više gledati kao na dobrovoljno društvo u koje se ulazi samo slobodnom odlukom. Kao malo društvo, postavljat će mnogo veće zahtjeve na inicijativu njenih pojedinačnih članova. Nesumnjivo će otkriti nove oblike službe i zarediti u svećenstvo odobrene kršćane koji se bave nekom profesijom. U mnogim manjim skupštinama ili u samostalnim društvenim grupama, dušobrižništvo će se obično pružati na ovaj način. Uz to, punovremena služba sveštenstva bit će neophodna kao i prije. Ali u svim promjenama o kojima bi se moglo naslutiti, Crkva će pronaći svoju suštinu iznova i s punim uvjerenjem u ono što joj je uvijek bilo u središtu: vjera u trojedinog Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisustvo Duha do kraja svijeta. U vjeri i molitvi ponovno će prepoznati sakramente kao bogosluženje, a ne kao predmet liturgijske nauke.

Crkva će biti duhovnija Crkva, koja neće imati politički mandat, koketirajući s ljevicom koliko i s desnicom. Crkvi će to biti teško, jer će je proces kristalizacije i bistrenja koštati mnogo vrijedne energije. To će je učiniti siromašnom i učiniti da postane Crkva krotkih. Proces će biti sve naporniji, jer će se morati odbaciti sektaška uskogrudost, kao i pompezna samovolja. Može se predvidjeti da će za sve ovo trebati vremena. Proces će biti dug i naporan kao što je bio i put od lažnog progresivizma uoči Francuske revolucije — kada bi se biskup mogao smatrati pametnim ako se ismijavao dogmama i čak insinuirao da postojanje Boga nipošto nije sigurno — do obnove devetnaestog veka.

Ali kada prođe suđenje ovog prosijavanja, velika sila će poteći iz produhovljene i pojednostavljene Crkve. Muškarci u potpuno planiranom svijetu naći će se neizrecivo usamljeni. Ako su potpuno izgubili Boga iz vida, osjetit će sav užas svog siromaštva. Tada će otkriti malo stado vjernika kao nešto sasvim novo. Otkriće to kao nadu koja im je namijenjena, odgovor za kojim su uvijek u tajnosti tražili.

I zato mi se čini izvjesnim da se Crkva suočava sa veoma teškim vremenima. Prava kriza jedva da je počela. Moraćemo da računamo na strašne preokrete. Ali isto tako sam siguran u ono što će ostati na kraju: ne Crkva političkog kulta, koja je već mrtva, nego Crkva vjere. Možda više nije dominantna društvena moć u onoj mjeri u kojoj je bila donedavno; ali će uživati u svježem procvatu i biti će viđen kao čovjekov dom, gdje će pronaći život i nadu iza smrti.” -ucatholic.com