Tko je rekao da je razlučivanje lako?

napisao Mark Mallett

Javno razlučivanje proročanstava pomalo je poput hodanja usred bojnog polja. Meci lete iz oboje strane — “prijateljska vatra” nije ništa manje štetna od protivničke.

Malo je stvari koje izazivaju više kontroverzi u životu Crkve od njezine mistike, proroka i vidioca. Nije da su sami mistici baš toliko kontroverzni. Često su to jednostavni ljudi, njihove poruke su jasne. Umjesto toga, to je pala priroda čovjeka - njegova sklonost pretjeranom racionaliziranju, odbacivanju nadnaravnog, oslanjanju na vlastite moći i čašćenju svog intelekta, što često dovodi do nekontroliranog odbacivanja nadnaravnog.

Naša vremena nisu drugačija.

Prva je Crkva, naravno, prihvatila dar proroštva, koji je sveti Pavao smatrao sljedećim po važnosti nakon apostolskog autoriteta (usp. 1 Kor 12). Dr. Niels Christian Hvidt, dr. sc., piše: “Većina se znanstvenika slaže da je proročanstvo imalo važnu ulogu u ranoj Crkvi i da problemi kako se s njime nositi dovode do promjene autoriteta u ranoj Crkvi, čak do formiranja žanr evanđelja.”^[1]Kršćanska proročanstva – Postbiblijska tradicija, str. 85 Ali samo proročanstvo nikada nije prestalo.

Proročanstvo kakvo je bilo poznato u Korintu, više se nije smatralo prikladnim za svetište... Međutim, nije u potpunosti umrlo. Umjesto toga otišlo je u arenu s mučenicima, u pustinju s ocima, u samostane s Benediktom, na ulice s Franjom, u klaustru s Terezijom Avilskom i Ivanom od Križa, među pogane s Franjom Ksaverskim…. I da ne nose ime proroka, karizmatičari poput Ivane Orleanske i Katarine Siennske imali bi dubok utjecaj na javni život polisa i Crkva. —Fr. George T. Montague, Duh i njegovi darovi: Biblijska pozadina krštenja Duhom, govorenja jezika i proročanstva, Paulist Press, str. 46

Ipak, uvijek je bilo poteškoća. “Od početka”, piše dr. Hvidt, “proročanstvo je bilo povezano sa svojim dvojnikom — lažnim proročanstvom. Prvi svjedoci bili su u stanju identificirati lažna proročanstva svojom sposobnošću raspoznavanja duhova, kao i svojim određenim znanjem o pravom kršćanskom nauku, na temelju kojeg se prorocima sudilo.”^[2]Ibid. str. 84

Dok je razlučivanje proročanstava u pozadini 2000 godina crkvenog učenja prilično jednostavna vježba u tom smislu, postavlja se ozbiljno pitanje: zadržava li naša generacija još uvijek sposobnost "razlikovanja duhova"?

Ako je tako, postalo je sve manje vidljivo. Kao što sam napisao prije nekog vremena u Racionalizam i smrt misterije, razdoblje prosvjetiteljstva postavilo je temelje za postupno odbacivanje nadnaravnog radi isključivo racionalne (i subjektivne) percepcije svijeta. Svatko tko vjeruje da to nije zarazilo samu Crkvu treba samo razmotriti u kojoj je mjeri sama liturgija bila iscrpljena od znakova i simbola koji su upućivali na onostrano. Ponegdje su zidovi crkava doslovno okrečeni, kipovi razbijeni, svijeće ugašene, tamjanom pokađene, a ikone, križevi i relikvije zatvorene. Službene molitve i obredi bili su razvodnjeni, njihov jezik utišan.^[3]usp O naoružavanju mise i O misi koja ide naprijed

Ali sve je to samo fizički ishod temeljne duhovne bolesti koja je desetljećima zaklanjala misticizam u našim sjemeništima, do te mjere da su mnogi svećenici danas loše opremljeni za suočavanje s nadnaravnim stvarnostima, karizmama i duhovnim ratovima, a još manje s proročanstvima .

 

Nedavne kontroverze

Nedavno je došlo do nekih kontroverzi u vezi s određenim vidiocima i misticima koje smo uočili u Odbrojavanju do Kraljevstva. Ako ste novi ovdje, preporučujemo da prvo pročitate naše Odricanje od odgovornosti na Početna stranica to objašnjava zašto ova web stranica postoji i njezin proces razlučivanja, u skladu s uputama Crkve.

Oni od nas koji su osnovali ovu web stranicu (vidi ovdje) zajedno s našim prevoditeljem, Peterom Bannisterom, znao je rizike ovog projekta: klecavo odbacivanje svega mističnog, stereotipno označavanje našeg tima ili naših čitatelja kao "progonitelja ukazanja", duboki cinizam privatnog otkrivenja među akademicima, zadani otpor klera i tako dalje. Unatoč tome, nijedan od ovih rizika ili prijetnji našem "ugledu" ne nadmašuje biblijski i vječni imperativ sv. Pavla:

Ne preziri riječi proroka, nego sve iskušaj; čvrsto se drži dobrog ... (1 Solun 5: 20-21)

Vođeni Magistrijom Crkve, crkva Sv senzus fidelium zna prepoznati i pozdraviti u ovim otkrivenjima sve što predstavlja autentični Kristov ili njegovih svetaca Crkvi.  -Katekizam Katoličke crkve, br. 67

To je taj “autentični poziv Krista” i Gospe koji nas se tiče. Zapravo, imali smo privilegiju primati tjedna pisma iz cijelog svijeta u kojima nam se zahvaljuje na ovom projektu otkako je pokrenut na blagdan Blagovijesti, prije gotovo četiri godine. To je dovelo do "obraćenja" mnogih, i to često dramatično. To je naš cilj — ostalo, kao što je priprema za apokaliptične promjene, je sekundarno, ali nipošto nebitno. Inače, zašto bi Nebo govorilo o ovim vremenima ako nisu bila važna na prvom mjestu?

 

Vidovnjaci o kojima je riječ

U protekloj godini uklonili smo tri vidioca s ove web stranice iz raznih razloga. Prvi je bio onaj anonimne duše koja je vidljivo vidjela brojeve takozvane “Plave knjige” Gospinih poruka pok. fra. Stefano Gobbi. Međutim, Svećenički marijanski pokret u Sjedinjenim Državama tražio je da se poruke ne objavljuju izvan konteksta cijelog sveska, pa smo ih na kraju uklonili.

Drugi vidioc bio je Fra Michel Rodrigue iz Quebeca, Kanada. Njegovi videozapisi i učenja objavljeni ovdje dosegli su desetke tisuća i potaknuli nebrojene duše da se "probude" i počnu svoju vjeru shvaćati ozbiljno. To će biti trajni plod apostolata ovog vjernog svećenika. Kao što smo detaljno opisali u objavi ovdje, međutim, izvjesno dramatično promašeno proročanstvo bacilo je sjenu na to je li Fr. Michel se može smatrati vjerodostojnim proročanskim izvorom. Bez preispitivanja te odluke, možete pročitati zašto više ne nastavljamo objavljivati ​​njegova proročanstva ovdje. (Vrijedi napomenuti da, iako se njegov biskup distancirao od proročanstava fra Michela, nikada nije osnovana nikakva službena izjava ili komisija koja bi istražila i službeno se izjasnila o navodnim privatnim objavama.)

Treća navodna vidjelica uklonjena iz Odbrojavanja je Gisella Cardia iz Trevignano Romana u Italiji. Njezin je biskup nedavno izjavio da treba razmotriti navodna ukazanja njoj constat de non supernaturalitate — nije nadnaravno podrijetlo, i stoga nije vrijedno vjerovanja. U skladu s našim Odricanjem od odgovornosti, uklonili smo poruke.

Međutim, pitanje "sposobnosti raspoznavanja duhova" valjano je postavio Peter Bannister u "Teološki odgovor Komisiji o Gisella Cardia.” Štoviše, osim točaka koje je on iznio, doznali smo da je tamošnji biskup priznao u nedavnom intervjuu da se „Zadaća Komisije nije bavila stigmama [na Gisellinim rukama], nego se radije usredotočila na fenomen ukazanja. .”^[4]https://www.affaritaliani.it Ovo je u najmanju ruku zbunjujuće.

Čini mi se vrlo čudnim da metodologija koju je primijenila Komisija biskupije Civita Castellana nije priznala organsku vezu između ukazanja, poruka i raznih vrsta navodnih nadnaravnih manifestacija (uključujući stigme u ovom slučaju, posebno s obzirom na postojeće medicinske dokumentacija). Zasigurno je najočiglednije i najelegantnije objašnjenje smatrati takve fenomene, ako su pravi, pokazateljima autentičnosti ukazanja i povezanih poruka. Mogu li poruke koje je Gisella Cardia navodno primila i dalje sadržavati pogreške ako su fenomeni istiniti? Da, naravno, jer uvijek postoje ljudski čimbenici uključeni u primanje mistične komunikacije, a stvari se mogu "izgubiti u prijenosu" zbog inherentnih ograničenja primatelja. Ali koliko je racionalno opravdano otvoreno priznati da navodne stigme Giselle Cardije nisu proučavane, (što znači ipso facto da nadnaravno podrijetlo nije isključeno) i tek treba donijeti sud o constat de non supernaturalitate o događajima u Trevignano Romanu? ^[5]Bannister zaključuje: “Formulacija constat de non… je definitivno negativan i nadilazi potvrđivanje "odsutnosti dokaza" o nadnaravnom. Može se jedino zaključiti da je biskupija smatrala da pitanje stigmi nije relevantno za istragu, što je u najmanju ruku krajnje iznenađujuće i postavlja više pitanja nego što daje odgovora. Zar nerazjašnjeno pojavljivanje rana koje odgovaraju Kristovim tijekom korizme i njihovo jednako neobjašnjeno nestajanje nakon Velikog petka, u prisutnosti svjedoka, nekako nije “događaj” koji treba uzeti u obzir?” — Peter Bannister, MTh, MPhil

Ovdje se može reći više, kao što je činjenica da su poruke gđe Cardije bile ortodoksne, da su ponavljale poruke drugih priznatih vidioca i da su bile u skladu s proročkim konsenzusom.

 

Kolaps u razlučivanju

Razlog zbog kojeg ovo ističem je taj što smo saznali za izvjesnog katoličkog svećenika, dobro poznatog u krugovima Božanske volje, koji je optuživao ovu web stranicu da promiče “lažne vidioce”. Ta kleveta traje već neko vrijeme, što je uznemirilo mnoge koji su nekada vjerovali njegovoj pronicljivosti. Štoviše, odaje osnovni nedostatak razumijevanja procesa "razlučivanja duhova" i svrhe ove web stranice.

Ovdje ne proglašavamo nijedno proročanstvo istinitim (osim ako nije očito ispunjeno) — čak ni ono provjerenih vidioca za čije se poruke može reći, u najboljem slučaju, da su vrijedne vjerovanja. Naprotiv, Odbrojavanje do Kraljevstva postoji kako bi jednostavno s Crkvom razaznao ozbiljne i vjerodostojnije poruke navodno s neba.

Prisjetimo se da je sveti Pavao tražio od proroka da ustanu u skupštini i objave svoju poruku:

Dva ili tri proroka neka govore, a ostali razaznaju.  (1. Kor 14-29)

Međutim, ako su Pavao ili skupina vjernika smatrali da određena poruka ili prorok nisu vjerodostojni, znači li to da su “promicali lažne vidioce”? To je smiješno, naravno. Kako se inače može utvrditi istinitost navodnog proročanstva osim ako se prorok ne ispita? Ne, Pavao i skupština ispravno su razlučivali što predstavlja "autentični Kristov poziv", a što nije. A to je ono što pokušavamo i ovdje.

Već tada se čini da je Crkva vrlo često tragično zakazala u svojim izjavama o svecima i misticima. Od svete Ivane Orleanske, do svetog Ivana od Križa, do fatimskih vidioca, do svete Faustine, svetog Pija, itd…. bili su proglašeni "lažnim" sve dok na kraju nisu utvrđeni kao istiniti.

To bi trebalo biti upozorenje onima koji su na to spremni kamenujte proroke, a još manje onih koji su jednostavno ponudili platformu za svoje razlučivanje.

 

O službenici Božjoj Luisi Piccarreti

Naposljetku, procurilo je povjerljivo pismo između kardinala Marcella Semerara iz Dikasterija za kauzu svetaca i biskupa Bertranda od Mendesa, predsjednika Doktrinarne komisije episkopata u Francuskoj. U pismu se navodi da je Kauza za proglašenje blaženom Službenice Božje Luise Piccarrete obustavljena.^[6]usp La Croix, Veljače 2, 2024 Navedeni razlozi bili su “teološki, kristološki i antropološki”.

Međutim, kratko, dodatno objašnjenje u pismu odaje ono što se čini kao grubo krivo predstavljanje Luisinih spisa koji ne samo da sadrže 19 imprimaturs i nihil opstats (odobrio imenovani cenzor librorum, koji je i sam kanonizirani svetac, Hannibal di Francia), ali su ih pregledala dva teološka cenzora koje je imenovao Vatikan.^[7]usp O Luisi i njezinim spisima Obojica su neovisno zaključili da su njezini radovi bez greške - što ostaje trenutno stajalište lokalne običnosti, utvrđeno prije dvanaest godina:

Želim se obratiti svima onima koji tvrde da ti spisi sadrže doktrinarne pogreške. To do danas nikada nije podržala nijedna izjava Svete Stolice, niti osobno ja ... ove osobe izazivaju skandal vjernicima koji su duhovno othranjeni spomenutim spisima, što također podrazumijeva one od nas koji smo revni u potrazi uzroka. —Arhibiskup Giovanni Battista Pichierri, 12. studenoga 2012; danieloconnor.files.wordpress.com

To, međutim, nije spriječilo korejske biskupe da nedavno osude njezino pisanje. Međutim, njihove optužbe protiv djela ovog svetog mistika toliko su problematične, da je naš kolega prof. Daniel O'Connor objavio rad opovrgavajući njihove zaključke u interesu pravilne teološke rasprave, s obzirom na legendarnu svetost i odobravanje ovog Sluge Božjega.

U mom članku O Luisi i njezinim spisima, Opširno sam objasnio dug i nevjerojatan život ove talijanske mističarke koja je napisala 36 svezaka - ali samo zato što joj je to naredio njezin duhovni upravitelj, sveti Hannibal. Velik dio vremena živjela je samo od euharistije i ponekad je danima bila u ekstatičnom stanju. Bit njezinih poruka ista je kao i onih ranih crkvenih otaca: da prije kraja svijeta, Kristovo Kraljevstvo Božanske Volje će vladati "na zemlji kao na nebu", kako se svaki dan molimo već 2000 godina u "Oče naš".^[8]usp Kako se izgubila era

Stoga su oštre optužbe koje vidimo od laika i svećenika koji ove spise proglašavaju "demonskim" sami po sebi "znak vremena". Jer širenje spisa bitna je priprema za nadolazeće doba mira.^[9]"Vrijeme u kojem će ovi spisi biti objavljeni relativno je i ovisi o raspoloženju duša koje žele primiti tako veliko dobro, kao i o trudu onih koji se moraju potruditi da budu njegovi trubači prinoseći žrtvu navjestitelja nove ere mira…” - Isus Luisi, Dar življenja u božanskoj volji u spisima Luisa Piccarreta, n. 1.11.6. godine Ako ih treba potisnuti - a oni su sada u Koreji - onda smo se sasvim sigurno opasno približili "Dan pravde” o kojoj je Isus govorio svetoj Faustini.

Moglo bi se još štošta reći, ali nisam krenuo pisati knjigu. Razlučivanje proročanstava nije uvijek bilo lako. Štoviše, poruka proroka je rijetko bila prihvaćena u povijesti spasenja u najboljim vremenima… i obično su “crkveni” ti koji će ih kamenovati.

U isto vrijeme kada su se svijetom širile osude Giselle i Luise, širila su se i misna čitanja za taj tjedan:

Od dana kad su vaši oci napustili zemlju egipatsku do danas,
Neumorno sam ti slao sve svoje sluge proroke.
Ipak, nisu me poslušali niti su me poslušali;
ukočili su se i učinili gore od svojih očeva.
Kad im izgovorite sve ove riječi,
neće vas ni slušati;
kad ih zoveš, neće ti odgovoriti.
Reci im:
Ovo je nacija koja ne sluša
na glas Jahvin, njegov Bog,
ili poduzeti korekciju.
Vjernost je nestala;
sama riječ je protjerana iz njihova govora. (Jeremija 7; usp. ovdje)