Mala Marija – Mnogo je malih svjetala…

My mala Marija, u današnjem Evanđelju, slijepi Bartimej koji je čuo za Mene, čuvši buku ljudi koji najavljuju Moj dolazak, osluškuje Moje korake dok se približavaju, i bez ikakve suzdržanosti s obzirom na mnoštvo, viče Mi: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se.” On vjeruje u Moju intervenciju. On zna da je siromašan u svom stanju, ne samo zbog svoje sljepoće, već zbog svog stanja grešnika, i da svjetlo za njegovo iscjeljenje i oslobođenje može doći samo od Mene, od Gospodina; njegov vapaj, stoga, žestoko Me preklinje.

Pred takvom vjerom, takvom željom, Bog je bez zidova obrane, On se predaje svom zahtjevu za milošću, koja mu je dana kako bi mogao imati vid, i kako je slatka vizija Gospodinova lica koju je pronašao njegov prvi pogled. Mnogi će se upitati: “Kako to da je Bartimej ozdravio, a mnogi drugi slijepi nemaju dar vida?” Ovo je čudo bilo znak koji je posvjedočio potomstvu da je svjetlo Bog [Bog je svjetlo], i daje ga samo On, ako se traži - i vizualno svjetlo tijela i također, i iznad svega, ono koje je uliveno u duh.

Sljepoća se izražava na mnoge načine, ne samo tjelesna sljepoća, nego unutarnja sljepoća: u sljepoći misli koja nema tračka svjetla i ne zna prepoznati Božju prisutnost u stvarima, sljepoći srca koje ne zna kako ljubiti i prepoznavati dobro, sljepoću duše koja ne vjeruje i ne zna se otvoriti duhu. Koliko ima slijepaca koji vide svojim očima, ali nemaju svjetla u svojoj nutrini, koji nemaju zračenje nikakvog osjećaja sažaljenja, empatije prema drugima, za koje nema sjaja iskre koja omogućuje da prepoznaju djelovanje neba u vlastitom iskustvu.

To se događa kada nema nutarnje poniznosti, kada se ljudi ne znaju vidjeti i prepoznati kao jadni grešnici kojima je potrebno Kristovo otkupiteljsko spasenje, ono otkupiteljsko spasenje koje jedino može dovesti čovjeka do prijelaza, ponovnog otvaranja od takve sljepoće prema svjetlo božanskog učenja, koje postaje put do beskrajnog sjaja Kraljevstva. Međutim, kada nema traženja, nema želje, nema slušanja, kada čovjek misli da se ne treba spasiti, kada isključuje Boga i ne smatra ga arhitektom vlastitog otkupljenja, ostaje slijep.

Današnje čovječanstvo uronjeno je u sljepilo, pipajući u tami. Ono vjeruje da vidi, ali ne vidi. Ono više ne zna prepoznati ni dobro ni lijepo, ni nadu u budućnost, pa pada u svaku strminu zla. Uronjen u ovo mračno čovječanstvo, nada još uvijek svijetli: ima ih mnogo mali svjetla koja, poput krijesnica u noći, daju jasnoću oko sebe i omogućavaju pogled onima koji im prilaze. Ovo su malo duše pune ljubavi koje odražavaju Božju svjetlost, Svjetlost koju primaju od Njega jer je traže, zazivaju, žele, vjerujući u Gospodina. Oni postaju svjetionik za mnoge koji, čak iu svojoj tami, ponovno otvaraju oči pomoću svog traga [svjetlosti] koji im omogućuje da nastave ravnim putem.

Koliko slijepaca imate oko sebe, djeco? Koliko ih nije vjernika i koji su u tami, bez imalo vjere? Što možete učiniti kako bi oni ponovno dobili svjetlo? Poput Bartimeja postani njihov glas koji vapi, koji moli za vid duha. Što više postaješ mali i siromašni u sebi, uzdižući se u božanskim stvarima, također napuštajući, poput Bartimeja, plašt svoje sigurnosti, svojih pretpostavki, kako biste se bacili u naručje Ocu s vjerom koju ispovijedate, što više postajete obasjan onim Svjetlom koje se ističe i daje sjaj svim onim slijepim dušama koje vidim; i Ja ću ih moći dovesti k Sebi da ih izliječim, tako da i oni mogu ponovno vidjeti moje Sveto Lice.

Djeco moja, ne odustajte. Nastavi Me zazivati ​​i za njih: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se."

Blagoslivljam vas.