Pedro – Crkva će se vratiti…

Gospe do Pedro Regis 30. srpnja 2022 .:

Draga djeco, čovječanstvo hoda u duhovnoj tami jer su ljudi odbacili Svjetlo Gospodnje. Molim vas da održavate plamen svoje vjere. Ne dopustite da vas išta udalji od Moga Isusa. Bježite od grijeha i vjerno služite Gospodinu. Idete u bolnu budućnost. Doći će dani kada ćete tražiti Dragocjenu hranu [euharistiju] i nećete je naći. Crkva Moga Isusa će se vratiti u stanje kakvo je bila kad ju je Isus povjerio Petru.* Nemojte se obeshrabriti. Moj Isus vas nikada neće napustiti. Kada se bude činilo da je sve izgubljeno, Božja će pobjeda doći po tebe. Hrabrost! U tvojim rukama sveta krunica i sveto pismo; u vašim srcima ljubav prema istini. Kada se osjećate slabo, tražite snagu u Riječima Moga Isusa i u Euharistiji. Volim te i molit ću se mom Isusu za tebe. Ovo je poruka koju vam danas dajem u ime Presvetog Trojstva. Hvala vam što ste mi omogućili da vas još jednom ovdje okupim. Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Budite u miru.
 
 

*Transkripcija radijske emisije iz 1969. s kardinalom Josephom Ratzingerom (papa Benedikt XVI.) koji predviđa Crkvu koja će ponovno biti pojednostavljena...

„Budućnost Crkve može proizaći i hoće iz onih čiji su korijeni duboki i koji žive od čiste punine svoje vjere. Neće proizaći iz onih koji se samo prilagođavaju prolaznom trenutku ili iz onih koji samo kritiziraju druge i pretpostavljaju da su sami nepogrešiva ​​mjerna šipka; niti će izaći od onih koji idu lakšim putem, koji zaobilaze strast vjere, proglašavajući lažnim i zastarjelim, tiranskim i legalističkim, sve ono što ljudima postavlja zahtjeve, što ih boli i tjera da se žrtvuju.

Da ovo kažem pozitivnije: Budućnost Crkve, još jednom kao i uvijek, preoblikovat će sveci, ljudi, to jest, čiji umovi istražuju dublje od slogana dana, koji vide više nego što drugi vide, jer njihovi životi prihvatiti širu stvarnost. Nesebičnost, koja čovjeka čini slobodnim, postiže se samo strpljivošću malih svakodnevnih djela samoodricanja. Tom dnevnom strašću, koja jedina otkriva čovjeku na koliko je načina zarobljen vlastitim egom, tom dnevnom strašću i samom njom, čovjeku se polako otvaraju oči. On vidi samo onoliko koliko je živio i patio.

Ako smo danas jedva više u stanju postati svjesni Boga, to je zato što nam je tako lako izbjeći sebe, pobjeći iz dubine našeg bića pomoću narkotika nekog zadovoljstva. Tako naše unutarnje dubine ostaju zatvorene za nas. Ako je istina da čovjek vidi samo srcem, kako smo onda slijepi!

Kako sve to utječe na problem koji ispitujemo? To znači da je velika priča onih koji prorokuju Crkvu bez Boga a bez vjere sve je prazno brbljanje. Ne treba nam Crkva koja u političkim molitvama slavi kult akcije. Potpuno je suvišno. Stoga će sam sebe uništiti. Ono što će ostati jest Crkva Isusa Krista, Crkva koja vjeruje u Boga koji je postao čovjekom i obećava nam život nakon smrti. Svećenika koji je samo socijalni radnik mogu zamijeniti psihoterapeuti i drugi stručnjaci; ali svećenik koji nije stručnjak, koji ne stoji [sa strane], gleda utakmicu, daje službene savjete, nego se u ime Boga stavlja na raspolaganje čovjeku, koji je uz njih u njihovim bolima, u njihovim radosti, u njihovoj nadi i u njihovom strahu, takav će svećenik sigurno biti potreban u budućnosti.

Idemo korak dalje. Iz današnje krize izaći će Crkva sutrašnjice — Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će postati mala i morat će početi manje-više ispočetka. Više neće moći nastanjivati ​​mnoga zdanja koja je izgradila u blagostanju. Kako se broj njezinih pristaša bude smanjivao, tako će izgubiti mnoge svoje društvene privilegije. Za razliku od ranijeg doba, na njega će se više gledati kao na dobrovoljno društvo u koje se ulazi samo slobodnom odlukom. Kao malo društvo postavljat će mnogo veće zahtjeve na inicijativu svojih pojedinih članova. Nedvojbeno će otkriti nove oblike službe i zaredit će u svećeništvo odobrene kršćane koji se bave nekom profesijom. U mnogim manjim zajednicama ili u samostalnim društvenim skupinama, pastoralna skrb će se normalno pružati na ovaj način. Uz to, punovremena služba svećeništva bit će neophodna kao i prije. Ali u svim promjenama koje se mogu naslutiti, Crkva će iznova i s punim uvjerenjem pronaći svoju bit u onome što joj je uvijek bilo u središtu: vjera u trojedinoga Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisutnost Duha do svršetka svijeta. U vjeri i molitvi ponovno će priznati sakramente kao štovanje Boga, a ne kao predmet liturgijskog učenja.

Crkva će biti više duhovna Crkva, neće polagati na politički mandat, koketirati će jednako malo s ljevicom koliko i s desnicom. Crkvi će to teško ići jer će je proces kristalizacije i bistrenja koštati mnogo dragocjene energije. To će je učiniti siromašnom i učiniti je Crkvom krotkih. Proces će biti utoliko naporniji, jer će se morati odbaciti sektaška uskogrudnost kao i pompozna samovolja. Može se predvidjeti da će za sve ovo trebati vremena. Proces će biti dug i naporan kao što je bio put od lažnog progresivizma uoči Francuske revolucije - kada se biskup mogao smatrati pametnim ako se rugao dogmama i čak insinuirao da postojanje Boga nipošto nije sigurno - do obnove devetnaestog stoljeća.

Ali kada prođe kušnja ovog prosijavanja, velika će snaga poteći iz produhovljenije i pojednostavljenije Crkve. Ljudi u potpuno isplaniranom svijetu bit će neizrecivo usamljeni. Ako su potpuno izgubili Boga iz vida, osjetit će sav užas svog siromaštva. Tada će otkriti malo stado vjernika kao nešto sasvim novo. Otkrit će ga kao nadu koja im je namijenjena, odgovor koji su oduvijek u tajnosti tražili.

I stoga mi se čini izvjesnim da se Crkva suočava s vrlo teškim vremenima. Prava kriza tek što je počela. Morat ćemo računati na strašne preokrete. Ali isto tako sam siguran u ono što će na kraju ostati: ne Crkva političkog kulta, koja je već mrtva, nego Crkva vjere. Možda više nije dominantna društvena moć u onoj mjeri u kojoj je donedavno bila; ali uživat će u svježem cvatu i smatrat će se čovjekovim domom, gdje će pronaći život i nadu iza smrti.” -ucatolic.com

Objavljeno u Poruke, Pedro Regis.