Koji čovjek od vas ima stotinu ovaca i izgubi jednu od njih
ne bi ostavio devedeset i devet u pustinji
i ići za izgubljenim dok ga ne nađe?
A kada ga pronađe,
stavlja ga na svoja ramena s velikim veseljem
i po dolasku kući,
sazove svoje prijatelje i susjede i kaže im:
'Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgubljenu ovcu.'
Kažem vam, na isti način
bit će više radosti na nebu zbog jednog grešnika koji se kaje
nego preko devedeset i devet pravednika
koji nemaju potrebe za pokajanjem. (Današnje evanđelje, Lk 15-1)
To je možda jedan od najnježnijih i najpomirljivijih odlomaka iz Evanđelja za one koji su izgubljeni ili za one koji teže svetosti, a koji su opet uhvaćeni u zamku grijeha. Ono što privlači Isusovo milosrđe na grešnika nije samo činjenica da je jedno od Njegovih janjaca izgubljeno, nego da voljan je vratiti se kući. Jer implicira se u ovom evanđeoskom odlomku da grešnik zapravo želi se vratiti. Radost u nebu nije zato što je grešnika pronašao Isus, već upravo zato što je grešnik kaje se. Inače, Dobri Pastir ne bi mogao staviti ovo pokajano janje na svoja ramena da se vrati "kući".
Može se zamisliti da je između redaka ovog Evanđelja dijalog u tom smislu...
Isus: Jadna dušo, tražio sam te, ti koji si zaglibio i uhvaćen u grmlju grijeha. Ja, koji sam sama LJUBAV, želim vas raspetljati, podići, previti vaše rane i odnijeti kući gdje vas mogu njegovati u cjelovitost - i svetost.
Janjetina: Da, Gospodine, opet sam zakazao. Odlutao sam od svog Stvoritelja i ono što znam je istina: da sam stvoren da volim Tebe i svoga bližnjega kao samog sebe. Isuse, oprosti mi za ovaj trenutak sebičnosti, svojevoljnog bunta i neznanja. Žao mi je zbog mog grijeha i želim se vratiti kući. Ali u kakvom sam stanju!
Isus: Mala moja, pripremio sam za tebe - sakrament pomoću kojeg te želim izliječiti, obnoviti i odvesti kući u srce našeg Oca. Jesu li duša bile poput truleža u raspadanju, tako da s ljudskog stajališta ne bi bilo [nade] u obnovu i sve bi već bilo izgubljeno, s Bogom nije tako. Čudo božanskog milosrđa u cijelosti obnavlja tu dušu. Oh, kako su jadni oni koji ne iskoriste čudo Božjeg milosrđa! [1]Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1448
Janjetina: Smiluj mi se, Bože, po svojoj milosrdnoj ljubavi; u svojoj velikoj samilosti izbriši moje prijestupe. Temeljito operi moju krivnju; i od grijeha moga očisti me. Jer ja znam svoje prijestupe; moj je grijeh uvijek preda mnom. Čisto srce stvori mi, Bože; obnovi u meni duh postojan. Vrati mi radost svoga spasenja; podupri me voljnim duhom. Moja je žrtva, o Bože, slomljen duh; srce skrušeno, poniženo, Bože, nećeš prezreti.[2]iz Psalma 51
Isus: O dušo ogrezla u tami, ne očajavaj. Sve još nije izgubljeno. Dođite i povjerite se svom Bogu, koji je ljubav i milosrđe ... Neka se nijedna duša ne pribojava da mi se približi, iako su njezini grijesi grimizni ... Ne mogu kazniti ni najvećeg grešnika ako pozove Moje suosjećanje, ali na naprotiv, opravdavam ga Svojim nedokučivim i neupitljivim milosrđem. [3]Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1486, 699, 1146
Janjetina: Gospodine Isuse, kakve su to rane na tvojim rukama i nogama, pa čak i boku? Nije li vaše tijelo uskrsnulo iz mrtvih i potpuno obnovljeno?
Isus: Maleni moj, zar nisi čuo: “Ja sam tvoje grijehe u svome tijelu ponio na križ, da bez grijeha živiš za pravednost. Mojim ste ranama izliječeni. Jer ste zalutali kao ovce, ali ste se sada vratili pastiru i čuvaru svojih duša.”[4]usp. 1 Pet 2-24 Ove rane, dijete, Moja su vječna objava da sam Ja samo Milosrđe.
Janjetina: Hvala ti, moj Gospodine Isuse. Primam Tvoju ljubav, Tvoju milost i želim Tvoje ozdravljenje. Pa ipak, otpao sam i uništio ono dobro što si Ti mogao učiniti. Nisam li stvarno sve upropastio?
Isus: Ne raspravljaj sa Mnom zbog svoje bijede. Učinit ćete mi zadovoljstvo ako mi predate sve svoje nevolje i tuge. Nakupit ću na vas blaga Moje milosti. [5]Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1485 Osim toga, ako ne uspijete iskoristiti priliku, ne gubite svoj mir, već se duboko ponizite preda Mnom i, s velikim povjerenjem, potpuno uronite u Moje milosrđe. Na taj način dobivate više nego što ste izgubili, jer se poniznoj duši daje više naklonosti nego što sama duša traži… [6]Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1361
Janjetina: O Gospodine, ti nisi samo Milosrđe nego sama Dobrota. Hvala ti Isuse. Stavljam se, ponovno, u Tvoje Svete ruke.
Isus: Dođi! Požurimo u kuću Očevu. Jer anđeli i sveci već se raduju vašem povratku...
Ovo Isusovo Božje milosrđe je srce evanđelja. Ali nažalost danas, kao što sam nedavno napisao, postoji antievanđelje koji proizlaze iz an protucrkveno koji nastoji iskriviti ovu slavnu istinu o Kristovom vlastitom Srcu i poslanju. Umjesto toga, an protiv milosrđa produžuje se — onaj koji govori ovako nešto...
Vuk: Jadna dušo, tražio sam te, ti koji si zaglibio i uhvaćen u grmlju grijeha. Ja, koji sam sama TOLERANCIJA i UKLJUČIVOST, želim ostati ovdje s vama — pratiti vas u vašoj situaciji i poželjeti vam dobrodošlicu… poput tebe, kao ti.
Janjetina: Kao što sam i ja?
Vuk: Poput tebe, kao ti. Zar se već ne osjećaš bolje?
Janjetina: Hoćemo li se vratiti u Očevu kuću?
Vuk: Što? Vratiti se samom ugnjetavanju od kojeg ste pobjegli? Vratiti se onim arhaičnim zapovijedima koje vam oduzimaju sreću koju tražite? Povratak u kuću mrtvljenja, krivnje i tuge? Ne, jadna dušo, ono što je potrebno je da budete sigurni u svoje osobne izbore, da oživite svoje samopoštovanje i da vas prate na vašem putu do samoispunjenja. Želiš voljeti i biti voljen? Što nije u redu s tim? Idemo sada u Kuću ponosa gdje vas više nitko neće osuđivati…
Volio bih, draga braćo i sestre, da je ovo samo fikcija. Ali nije. To je lažno Evanđelje koje, pod izlikom da donosi slobodu, zapravo zarobljava. Kao što je sam naš Gospodin učio:
Amen, amen, kažem vam, svaki koji čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje zauvijek u kući, ali sin uvijek ostaje. Dakle, ako te sin oslobodi, tada ćeš uistinu biti slobodan. (Iv 8: 34-36)
Isus je taj Sin koji nas oslobađa — od čega? Od ropstvo od grijeha. Sotona, ta paklena zmija i vuk, s druge strane...
... dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi; Došao sam da imaju život i da ga imaju u izobilju. Ja sam Dobri Pastir. (John 10: 10)
Danas je glas anticrkve — i rulje [7]usp Rastuća rulja, Barbari na vratima, i Reframeri koji ih slijedi — postaje sve glasniji, bahatiji i netolerantniji. Iskušenje s kojim se sada suočavaju mnogi kršćani je da postanu preplašeni i tihi; smjestiti radije nego osloboditi grješnika Radosnom viješću. A što je Radosna vijest? Je li to da nas Bog voli? Više od toga:
...ti ga moraš imenovati Isus, jer će on spasiti svoj narod iz njihove grijehe… Ova je izreka vjerodostojna i zaslužuje potpuno prihvaćanje: Krist Isus je došao na svijet da spasi grešnike. (Matej 1:21; 1. Timoteju 1:15)
Da, Isus je došao, a ne da potvrditi nas u našem grijehu ali da spasiti nas "iz" toga. A ti, dragi čitatelju, moraš biti Njegov glas izgubljenim ovcama ovog naraštaja. Jer na temelju vašeg krštenja, i vi ste "sin" ili "kći" u kućanstvu.
Braćo moja, ako tko među vama zaluta od istine i netko ga vrati, neka zna da će onaj tko povrati grešnika sa zablude njegova dušu spasiti od smrti i pokriti mnoštvo grijeha… Ali kako da zazivaju Onoga u koga nisu vjerovali? A kako da vjeruju u Onoga za koga nisu čuli? A kako mogu čuti bez nekoga tko bi propovijedao? I kako ljudi mogu propovijedati ako nisu poslani? Kao što je pisano: "Kako su lijepe noge nositelja Radosne vijesti!"(Jakovljeva 5:19-20; Rimljanima 10:14-15)
—Mark Mallett je autor knjige Riječ sada, Završna konfrontacija, te suosnivač Countdown to the Kingdom
Povezano čitanje
Veliko utočište i sigurna luka
fusnote
↑1 | Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1448 |
---|---|
↑2 | iz Psalma 51 |
↑3 | Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1486, 699, 1146 |
↑4 | usp. 1 Pet 2-24 |
↑5 | Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1485 |
↑6 | Isus svetoj Faustini, Božansko milosrđe u mojoj duši, Dnevnik, n. 1361 |
↑7 | usp Rastuća rulja, Barbari na vratima, i Reframeri |