Ko je rekao da je razlikovanje lako?

napisao Mark Mallett

Javno razlučivanje proročanstava pomalo je poput hodanja usred bojnog polja. Odatle lete meci oba strane — „prijateljska vatra“ nije ništa manje štetna od protivničke.

Malo stvari izazivaju više kontroverzi u životu Crkve od njenog misticizma, proroka i vidovnjaka. Nije da su sami mistici zaista toliko kontroverzni. Često su jednostavni ljudi, čije poruke su jasne. Umjesto toga, pala priroda čovjeka - njegova sklonost pretjeranoj racionalizaciji, odbacivanju natprirodnog, oslanjanju na svoje vlastite moći i poštovanju svog intelekta, često dovodi do nekontroliranog odbacivanja natprirodnog.

Naša vremena nisu drugačija.

Rana Crkva je, naravno, prihvatila dar proroštva, koji je sveti Pavle smatrao sledećim po važnosti samo posle apostolskog autoriteta (usp. 1 Kor 12). Dr. Niels Christian Hvidt, PhD, piše: „Većina naučnika se slaže da je proročanstvo igralo važnu ulogu u ranoj Crkvi i da su problemi kako se njime nositi doveli do promjene autoriteta u ranoj Crkvi, čak i do formiranja žanr jevanđelja.”^[1]Kršćansko proročanstvo – post-biblijska tradicija, str. 85 Ali samo proročanstvo nikada nije prestalo.

Proročanstvo kakvo je bilo poznato u Korintu više se nije smatralo prikladnim za svetinju... Međutim, nije u potpunosti umrlo. Otišlo je umjesto toga u arenu s mučenicima, u pustinju s ocima, u samostane s Benediktom, na ulice s Franjom, u samostane s Terezom Avilskom i Ivanom od Križa, u neznabošce s Franjom Ksaverskim... I bez nošenja imena proroka, karizmatici poput Jovanke Orleanke i Katarine od Siene imali bi dubok uticaj na javni život polis i Crkva. —Fr. George T. Montague, Duh i njegovi darovi: biblijska pozadina krštenja Duhom, govora jezika i proročanstva, Paulist Press, str. 46

Ipak, uvijek je bilo poteškoća. „Od početka,“ piše dr. Hvidt, „proročanstvo je bilo povezano sa svojim pandantom – lažnim proročanstvom. Prvi svedoci su bili u stanju da identifikuju lažna proročanstva kroz svoju sposobnost da razaznaju duhove, kao i svoje izvesno znanje o istinskoj hrišćanskoj doktrini, na osnovu koje su proroci bili suđeni.”^[2]Ibid. str. 84

Dok je razlučivanje proročanstava na pozadini 2000 godina crkvenog učenja prilično jednostavna vježba u tom pogledu, postavlja se ozbiljno pitanje: da li naša generacija još uvijek zadržava sposobnost “razlučivanja duhova”?

Ako jeste, to je postalo sve manje evidentno. Kao što sam napisao prije nekog vremena u Racionalizam i smrt misterije, period prosvjetiteljstva je postavio temelje za postepeno odbacivanje natprirodnog za isključivo racionalnu (i subjektivnu) percepciju svijeta. Onaj ko vjeruje da ovo nije zarazilo samu Crkvu, treba samo razmisliti u kojoj mjeri je sama Liturgija bila isušena od znakova i simbola koji su upućivali na Onostrano. Na nekim mjestima, zidovi crkve su bukvalno pobijeljeni, kipovi razbijeni, svijeće ugašene, tamjan zaliven, a ikone, krstovi i relikvije zatvorene. Zvanične molitve i obredi su bili razvodnjeni, njihov jezik je bio zamućen.^[3]cf. O naoružavanju mise i O misi koja ide naprijed

Ali sve je to samo fizički ishod temeljne duhovne bolesti koja je desetljećima bjelila misticizam u našim sjemeništima, do te mjere da su mnogi klerici danas loše opremljeni da se nose s natprirodnim stvarnostima, karizmama i duhovnim ratovanjem, a još manje proročanstvima. .

 

Nedavne kontroverze

Bilo je nedavnih kontroverzi u vezi sa određenim vidovnjacima i misticima koje smo uočili na Odbrojavanju do Kraljevstva. Ako ste novi ovdje, preporučujemo da prvo pročitate našu izjavu o odricanju odgovornosti na Početna stranica to objašnjava zašto ova web stranica postoji i njen proces razlučivanja, prema direktivama Crkve.

Oni od nas koji su osnovali ovu web stranicu (vidi OVDJE) zajedno s našim prevodiocem, Peterom Bannisterom, znao je za rizike ovog projekta: odbacivanje bilo čega mističnog na koljena, stereotipno etiketiranje našeg tima ili naših čitatelja kao „gonjača na priviđenja“, duboki cinizam privatnog otkrića među akademicima, standardni otpor sveštenstva i tako dalje. Bez obzira na to, nijedan od ovih rizika ili prijetnji našem “ugledu” ne nadmašuje biblijski i vječni imperativ sv. Pavla:

Ne preziri riječi proroka, već sve iskušaj; drži se dobrog što je dobro ... (1 Solun 5: 20-21)

Vođeni Magistrijom Crkve, crkva Sv sensus fidelium zna kako razaznati i pozdraviti u tim otkrivenjima sve što predstavlja autentični Kristov ili njegovih svetaca Crkvi.  -Katekizam Katoličke crkve, ne. 67

To je taj „autentični Hristov poziv“ i Gospa koja nas brine. Zapravo, imali smo privilegiju da svake sedmice dobijamo pisma iz cijelog svijeta u kojima nam se zahvaljuju na ovom projektu otkako je pokrenut na praznik Blagovijesti, prije skoro četiri godine. To je dovelo do “preobraćenja” mnogih, i to često dramatično. To je naš cilj — ostalo, kao što je priprema za apokaliptičke promjene, je sporedno, ali nikako nebitno. Inače, zašto bi Nebo govorilo o ovim vremenima ako ona nisu bila važna?

 

Vidovnjaci u pitanju

U protekloj godini uklonili smo tri vidovnjaka sa ove web stranice iz različitih razloga. Prva je bila anonimna duša koja je vidljivo vidjela brojeve takozvane “Plave knjige” Gospinih poruka pokojnom o. Stefano Gobbi. Međutim, Pokret svećenika Marijana u Sjedinjenim Državama tražio je da se poruke ne objavljuju izvan konteksta cijele knjige, pa smo ih na kraju uklonili.

Drugi vidjelac je bio o. Michel Rodrigue iz Kvebeka, Kanada. Njegovi video zapisi i učenja objavljeni ovdje dosegli su desetine hiljada i pokrenuli bezbrojne duše da se „probude“ i počnu ozbiljno shvaćati svoju vjeru. To će biti trajni plod apostolata ovog vjernog svećenika. Kao što smo detaljno opisali u postu OVDJE, međutim, izvjesno dramatično propalo proročanstvo bacilo je sjenu na to da li je o. Michel bi se mogao smatrati vjerodostojnim proročkim izvorom. Bez ponovnog osporavanja te odluke, možete pročitati zašto više ne nastavljamo objavljivati ​​njegova proročanstva OVDJE. (Vrijedi napomenuti da, iako se njegov biskup distancirao od proročanstava fra Mišela, nikada nije uspostavljena zvanična izjava ili komisija koja bi istražila i formalno objavila navodna privatna otkrića.)

Treća navodna vidovnjakinja koja je uklonjena iz Odbrojavanja je Gisella Kardija iz Trevinjana Romana, Italija. Njen biskup je nedavno izjavio da se navodna ukazanja njoj trebaju razmotriti constat de non supernaturalitate - nije natprirodnog porijekla, pa stoga nije vrijedno vjerovanja. U skladu sa našim odricanjem od odgovornosti, uklonili smo poruke.

Međutim, pitanje “sposobnosti razlikovanja duhova” valjano je pokrenuo Peter Bannister u “Teološki odgovor Komisiji o Giselli Kardiji.” Štaviše, osim stvari koje on iznosi, saznali smo da je tamošnji biskup u nedavnom intervjuu priznao da „Zadatak Komisije nije bio vezan za stigme [na Gisellinim rukama], već se koncentrirao na fenomen ukazanja. .”^[4]https://www.affaritaliani.it Ovo je u najmanju ruku zbunjujuće.

Čini mi se vrlo čudnim da metodologija koju koristi Komisija biskupije Civita Castellana nije priznala organsku vezu između ukazanja, poruka i raznih vrsta navodnih natprirodnih manifestacija (uključujući stigme u ovom slučaju, posebno s obzirom na postojeće medicinske dokumentacija). Sigurno je najočitije i najelegantnije objašnjenje da se takvi fenomeni, ako su istinski, smatraju pokazateljima autentičnosti ukazanja i povezanih poruka. Mogu li poruke koje je navodno primila Gisella Cardia i dalje sadržavati greške ako su fenomeni istiniti? Da, naravno, jer uvijek postoje ljudski faktori koji su uključeni u prijem mistične komunikacije, a stvari se mogu „izgubiti u prijenosu“ zbog inherentnih ograničenja primaoca. Ali koliko je racionalno opravdano otvoreno priznati da navodne stigme Giselle Kardije nisu proučavane (što znači ipso facto da natprirodno porijeklo nije isključeno) i tek treba donijeti presudu constat de non supernaturalitate u vezi sa događajima u Trevignano Romanu? ^[5]Bannister zaključuje: „Formulacija constat de non… je definitivno negativan i ide dalje od potvrđivanja „odsustva dokaza“ natprirodnog. Jedini zaključak može biti da je biskupija smatrala da pitanje stigmata nije relevantno za istragu, što je u najmanju ruku krajnje iznenađujuće i postavlja više pitanja nego što daje odgovore. Zar neobjašnjivo pojavljivanje rana koje odgovara Hristovim tokom posta i njihov jednako neobjašnjiv nestanak nakon Velikog petka, u prisustvu svjedoka, nekako nije „događaj“ koji treba uzeti u obzir?“ — Peter Bannister, MTh, MPhil

Ovdje bi se moglo reći više, kao što je činjenica da su poruke gospođe Cardia bile ortodoksne, da su odjekivale na poruke drugih odobrenih vidovnjaka i da su bile u skladu s proročkim konsenzusom.

 

Kolaps u razlučivanju

Razlog zbog kojeg ovo ističem je taj što smo uhvatili izvjesnog katoličkog svećenika, dobro poznatog u krugovima Božanske volje, koji optužuje ovu web stranicu za promociju “lažnih vidovnjaka”. Ova kleveta traje već neko vrijeme, što je uznemirilo mnoge koji su nekada vjerovali u njegovu razboritost. Štaviše, to odaje osnovni nedostatak razumijevanja procesa “razlučivanja duhova” i svrhe ove web stranice.

Mi ne proglašavamo nijedno proročanstvo ovdje istinitim (osim ako se očito ne ispuni) — čak ni proročanstvo odobrenih vidovnjaka čije poruke bi se moglo reći, u najboljem slučaju, vrijedne vjerovanja. Umjesto toga, Odbrojavanje do Kraljevstva postoji kako bi jednostavno razlučilo, s Crkvom, ozbiljne i vjerodostojnije poruke navodno s neba.

Podsjetimo da je sveti Pavle tražio od proroka da ustanu u skupštini i obznane svoju poruku:

Dva ili tri proroka treba da govore, a ostali da razaznaju.  (1. Kor. 14: 29-33)

Međutim, ako su Pavao ili tijelo vjernika smatrali da određena poruka ili prorok nisu vjerodostojni, znači li to da su „promicali lažne vidioce“? To je smiješno, naravno. Kako drugačije utvrditi istinitost navodnog proročanstva osim ako vidovnjak nije testiran? Ne, Pavle i skupština ispravno su razaznavali šta je sačinjavalo „autentični Hristov poziv“, a šta nije. A to je ono što pokušavamo i ovdje.

Čak i tada, čini se da je Crkva često tragično zatajila u svojim izjavama o svecima i misticima. Od Svete Ivane Orleanke, do Sv. Ivana od Križa, preko Fatimskih vidioca, do Sv. Faustine, Sv. Pija, itd…. deklarisani su kao „lažni“ sve dok se na kraju nisu utvrdili kao istiniti.

To bi trebalo da stoji kao upozorenje onima koji su tako spremni kamenovati proroke, a još manje onih koji su jednostavno ponudili platformu za njihovo razlikovanje.

 

O slugi Božjem Luisi Piccarreti

Konačno, procurilo je povjerljivo pismo između kardinala Marcella Semeraroa iz Dikasterija za kauzu svetaca i biskupa Bertranda od Mendesa, predsjednika Doktrinarne komisije Episkopata u Francuskoj. U pismu se navodi da je Kauz za beatifikaciju sluge Božje Luise Piccarrete suspendovan.^[6]cf. Krst, Februar 2, 2024 Navedeni razlozi bili su “teološki, kristološki i antropološki”.

Međutim, malo, dalje objašnjenje u pismu odaje ono što se čini kao grubo pogrešno predstavljanje Luizinih spisa koji ne nose samo 19 imprimaturs i nihil obstats (dodeljuje imenovani censor librorum, koji je i sam kanonizirani svetac, Hanibal di Francia), ali su ih pregledala dva teološka cenzora koje je imenovao Vatikan.^[7]cf. O Luisi i njenim spisima Obojica su nezavisno zaključili da su njeni radovi bili bez greške — što je i dalje aktuelno viđenje lokalnog ordinarija, uspostavljeno prije dvanaest godina:

Želim da se obratim svima onima koji tvrde da ovi spisi sadrže doktrinarne greške. To do danas nikada nije podržala nijedna izjava Svete Stolice, niti lično ja ... ove osobe izazivaju skandal vjernicima koji se duhovno neguju navedenim spisima, što takođe podrazumijeva one od nas koji smo revni u potrazi uzroka. —Arhiepiskop Giovanni Battista Pichierri, 12. novembra 2012; danieloconnor.files.wordpress.com

To, međutim, nije spriječilo korejske biskupe da nedavno osude njene spise. Međutim, njihove optužbe na račun djela ovog svetog mistika su toliko problematične da je naš kolega prof. Daniel O'Connor objavio novine pobijajući njihove zaključke u interesu prave teološke rasprave, s obzirom na legendarnu svetost i odobravanje ovog sluge Božjeg.

U mom članku O Luisi i njenim napisima, Opširno sam objasnio dug i nevjerovatan život ove italijanske mističarke koja je napisala 36 tomova — ali samo zato što joj je to naredio njen duhovni upravitelj, sveti Hanibal. Veći dio vremena živjela je isključivo od euharistije i ponekad je bila u ekstatičnom stanju danima. Suština njenih poruka je ista kao i ona ranih crkvenih otaca: da prije kraja svijeta, Hristovo Kraljevstvo Božanske Volje će zavladati „na zemlji kao što je na nebu“, kao što smo se molili svaki dan već 2000 godina u „Oče naš“.^[8]cf. Kako se izgubila era

Stoga su oštre optužbe koje viđamo od laika i svećenika koji ove spise proglašavaju „demonskim“ i sami po sebi „znak vremena“. Jer propagiranje spisa je suštinska priprema za nadolazeću eru mira.^[9]"Vrijeme u kojem će ovi spisi biti objavljeni relativno je i zavisi od raspoloženja duša koje žele primiti tako veliko dobro, kao i od truda onih koji se moraju uložiti u to da budu njegovi trubači prinošenjem žrtvovanje navještaja u novoj eri mira...” —Isus Luisi, Dar življenja u božanskoj volji u spisima Luisa Piccarreta, n 1.11.6 Ako ih treba potisnuti - a oni su sada u Koreji - onda smo se sasvim sigurno opasno približili "Dan pravde” o kojoj je Isus govorio svetoj Faustini.

Moglo bi se još reći, međutim, nisam namjeravao da napišem knjigu. Razlučivanje proročanstava nije uvijek bila laka stvar. Štaviše, poruka proroka retko je bila prihvaćena u istoriji spasenja u najboljim vremenima... i obično su „crkveni“ ti koji ih kamenuju.

U isto vrijeme kada su se osude Giselle i Luise širile svijetom, bila su i misna čitanja te sedmice:

Od dana kada su vaši oci napustili egipatsku zemlju pa do danas,
Poslao sam vam neumorno sve svoje sluge proroke.
Ipak, nisu me poslušali niti su mi obraćali pažnju;
oni su ukočili vratove i radili su gore od svojih očeva.
Kad im izgovorite sve ove riječi,
neće vas ni slušati;
kad ih pozoveš, neće ti odgovoriti.
reci im:
Ovo je nacija koja ne sluša
na glas Gospodnji, njegovog Boga,
ili poduzeti korekciju.
Vjernost je nestala;
sama riječ je protjerana iz njihovog govora. (Jeremija 7; up. OVDJE)