Luz – Ljubav je najveća stvarnost…

Ljubljena djeco mog Bezgrješnog Srca, Božanska Ljubav pokazuje svoju poslušnost. Ovo je dan velike lekcije o ljubavi prema bližnjemu: iskustvene ljubavi, ljubavi koja se rađa u djelima prema drugima, ljubavi koja se ne suzdržava u davanju potrebitima, ljubavi koju moja djeca utjelovljuju u sebi kako bi radili i djelovali nalik mome Sinu.

Tko će odbiti ljubav prema potrebitima, ljubav koja pomaže, koja izlazi u susret, koja ublažava bol, koja se daruje za brata i pomaže mu nositi njegov svakodnevni križ – ljubav koja kaže „da“ kad je u njoj dosegnuti i podijeliti riječi pomoći, blizine, bratstva?

Sa svojim "Da" Ocu, moj Božanski Sin predao je samoga sebe za grijehe čovječanstva i ponio ih. Veliko je otajstvo ljubavi koje se slavi na Veliki četvrtak. Bez obzira na koga, kako ili kada, ljubav je najveća stvarnost usred križeva svakog od moje djece. U pranju nogu, moj Božanski Sin vam pokazuje što znači postati malen kako bi vaši voljeni tada bili živa svjedočanstva Božanske ljubavi.

Ljubljena djeco, moj Božanski Sin daje vam svjedočanstvo svoje ljubavi, ljubavi odricanja. Ljudska bića se moraju odreći onoga što žele, svojih preferencija. Tko se odrekne svojih ukusa i ljudskih želja, ulazi u puninu ljubavi: što se više daješ svojoj braći i sestrama, to si veći. Ljubav koju moj Božanski Sin uči je ljubav dijeljenja i pomaganja bratu da nosi njegov križ kada je pretežak; to je ljubav prema bližnjemu u svakom trenutku, a još više kada pate.

Ljubav znači slobodu bližnjega da izabere i kaže kada treba stati, kada želi pomoć ili ljubav koja mu se nudi. Stoga, molite, djeco moja! Doći će trenutak kada će se srce kameno slomiti i ljubav.

Ljubljena djeco moga Srca, moj Božanski Sin daje se svojim ljubljenim apostolima, rađajući time instituciju svetog svećeništva, kao uspomenu na Njegovo pomirenje, ne samo za apostole, nego tako da u ovom sadašnjem vremenu svaki od Njegova djeca mogu sudjelovati na ovoj nezaboravnoj Svetoj večeri. Lomivši kruh, blagoslovio ga je i dao svojim apostolima te im rekao: "Uzmite, jedite, ovo je moje tijelo." Zatim je uzeo čašu s vinom, blagoslovio je i dao je svojim apostolima, govoreći im: "Ovo je na spomen moje Krvi koja se prolijeva za oproštenje vaših grijeha." (usp. Mt 26-26)

Ljubljena djeco, ova Sveta Večera se slavi s velikom svečanošću zbog sakramenta Euharistije, ali u isto vrijeme s osjećajima tuge zbog zatočeništva moga Božanskog Sina. Što majka kaže sinu prije odlaska?

Gledamo se u oči i razgovaramo jedno s drugim bez riječi. Stopljena zajedno u Očevoj Volji, naša srca se grle i, više nego u bilo koje drugo vrijeme, postaju jedno. Prihvaćamo i živimo događaje u prostoru trenutka koji će trajati do kraja vremena. Tim će zagrljajem duše biti ohrabrene u trenucima patnje, radosti, nade, ljubavi i vjere. Ništa ne ostaje bez ploda. Moj blagoslov mom Božanskom Sinu trebaju ponoviti majke svojoj djeci, a moj blagoslov nosi, u isto vrijeme, blagoslov Josipa, Njegovog navodnog oca.

Moj Božanski Sin odlazi, ali nisam sam: idem s Njim mistično. Dijelim Njegovo sebedarje kako bi me kasnije On darovao čovječanstvu, postajući tako Majkom čovječanstva.

Ljubljena djeco, ispunite četvrtu zapovijed; roditelji, volite svoju djecu. Imajte na umu zakon ljubavi: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio (Iv.13-34).

Nosim te u svom majčinskom Srcu. 

Majka Marija

Zdravo Marijo najčišća, začeta bez grijeha

Zdravo Marijo najčišća, začeta bez grijeha

Zdravo Marijo najčišća, začeta bez grijeha

Komentar Luz de María

Braćo i sestre, sjedinjeni u beskrajnoj ljubavi, molimo srcem:

Hrabra Majko,

skroman kao mali poljski cvijet,

kriješ u sebi

Očeva najdraža ruža,

na koga je On pogledao

ostvariti Njegovu Volju iz ljubavi.

Danas te pratim u svakom trenutku;

Čini se da si daleko od svoga Sina, 

ali ti si bliže

nego što bilo koje stvorenje može zamisliti,

budući da živite stopljeni s Njim u jednom srcu. 

Suotkupiteljica, žalosna majko,

Tvoja me patnja čini nesvjesticom.

Gledala si me,

predajući onu koju si rodila.

Kako da te ne volim!

Kako da vam ne zahvalim!

Kako da Te ne hvalim,

ako si dao svoga Presvetoga Sina

kako bih bio slobodan!

Ja dobro znam da nema sina bez majke;

Presveto Srce, Djevice prečista, Očeva izabranica, 

Želim biti na tvojoj strani,

ne zato da me priviješ na grudi,

ali da te privijem uz svoje,

koji, iako nedostojan tebe,

priznaje vas za kraljicu. 

Danas želim biti onaj koga čekaš

da ti pravim društvo,

onaj koji se skrušeno približava tvome Sinu

i priznaje Ga kao Gospodara i Gospodara svog/njezinog života.

Kao što ga ljubiš, pomozi mi da Ga volim, 

da ja ne budem mučitelj

koji bičuje tvoga ljubljenoga Sina.

Daj mi svoju ljubav da ljubim Njega,

daj mi svoje ruke da obrišem Njegovo Božansko Lice,

daj mi, majko, svoje oči da vidim kako On vidi, 

daj mi svoju vjeru da Ga više ne poričem. 

Ružo mistična, pomoćnice kršćana,

ti si esencija ljubavi,

koji danas preda mnom kaže:

„Gledajte, ovo je moj Sin: predajem ga za vas –

ovako te volim, ovako te volim,

s vlastitom ljubavlju moga Sina; ovako te volimo.”

Pomolimo se:

Nisam dirnut, moj Bože, da Te volim

tako mi neba koje si mi obećao,

niti je to pakao kojeg se toliko grozim

to me pokreće da Te prestanem vrijeđati zbog toga.

Ti me pokrećeš, Gospodine! Potiče me vidjeti Tebe

pribijen na križ i ismijan,

Dirnut sam pogledom na tvoje ranjeno tijelo,

Dirnut sam uvredama protiv tebe i tvojom smrću.

Na kraju krajeva, tvoja ljubav me pokreće,

i na takav način,

da i da nema neba ja bih te volio,

pa čak i da nema pakla, bojao bih Te se.

Ne moraš mi dati ništa da bih te volio,

Jer čak i da se nisam nadao onome čemu se nadam,

Volio bih te baš kao što te volim.

(Sonet Kristu raspetom, Anonimni španjolski, ranije pripisan svetoj Tereziji Avilskoj)