Mala Marija – Idi k njemu

Isus do Mala Marija 19. ožujka 2024. na blagdan sv. Josipa:

“Josipovo očinstvo” (Misna čitanja: 2 Sam 7-4, Ps 16, Rim 88-4, Mt 13-22)

Mala moja Marijo, [danas] slaviš svetog Josipa iu njemu očinstvo koje je Josip divno živio. Njegovo zemaljsko očinstvo bilo je odraz božanskog očinstva. Gle, Presveti Stvoritelj je Otac vašeg stvorenja, u kojem vam je dao život i održava vas u vašem postojanju, ali postoje oni koji postaju očevi ne izravnom krvnom lozom, nego milošću, kako je navedeno u drugom čitanju; Abrahamu je zahvaljujući njegovoj vjeri pripisano očinstvo nad mnoštvom generacija. Slično je to izraženo i kod proroka i svetaca koji su vjerom sudjelovali u duhovnom očinstvu, od kojih su mnogi postali potomci.

Koliko se više ovaj plan ostvario u svetom Josipu, budući da nije po krvi, nego po milosti koju je dao Vječni, on je živio svoje izvanredno očinstvo Sina Božjega, sudjelujući u njemu na svet način, čak i ako nedokučivo otajstvo otkriveno je pred njim u božanskom majčinstvu Marije. S tim se u početku suočio u velikoj duhovnoj borbi u kojoj je Bog došao u pomoć s vizijom anđela, koji mu je otkrio plan utjelovljenja. I Josip se nije povukao suočen s vrhovnom voljom Svevišnjega, stavljajući se potpuno u službu zadatka koji mu je povjeren, čak i ako je obveza bila teška – kakva je to odgovornost bila preuzeti brigu, zaštitu i potporu Presvete Majke, njegove zaručnice i božanskog Sina.

S čime se Josip ne bi suočio – s kakvim nevoljama i progonstvima! On Me je branio i štitio riskirajući svoj život. Što nije učinio u svom velikom siromaštvu da zadovolji Moje potrebe i potrebe Moje majke, lišavajući se hrane da bi nas mogao održati? S kakvom je predanošću obavljao svoj posao: bio je vrijedan i vrijedan, a kolika je bila vrijednost njegove proizvodnje, unatoč tome što je bio tako slabo plaćen i izrabljivan.

Josipa, jedine osobe kojoj je Presveti Otac dopustio i želio biti na mjestu Moga rođenja i u čijim sam rukama bio dobrodošao nakon ruku Moje Majke. On je taj koji Me čini utjelovljenim^[1]Ovo se može čitati na dva načina, ili s obzirom na Josipovu povijesnu ulogu u Isusovom odgoju, ili kao potvrdu da je Josipova očinska ljubav utjelovljenje Kristove očinske ljubavi prema čovječanstvu. Napomena prevoditelja. u svojoj istinskoj očinskoj ljubavi prema Meni – osjeća da sam Ja njegov sin, pa sam i Ja. Uvodi me u umjetnost stolarije s takvom pažnjom i marljivošću. On je taj koji me navečer, prije nego što me položi u svoje ruke, poučava Svetom pismu i pjeva hvalu Svevišnjem.

Što nije učinio iz velikodušnosti da pomogne siromašnima?

Josip je u sebi sadržavao sažetak svih vrlina.

On je uvijek bio uz Mene, Moj čuvar, prateći Me sve do Moje punoljetnosti kada bi se, nakon što je ispunio svoju zadaću, pogođen bolešću, ipak ponudio Svetom Ocu da Me podrži u Mojem djelu otkupljenja. I ne bih ulazio u javni život sve dok Me je Josip trebao. Bio sam uz njega, čuvao ga i pomagao mu čak iu njegovim primarnim osobnim potrebama, u službi njegove sirotinje, ljudske nemoći, također kako bih pomogao u svjetlu potrebe očuvanja pristojnosti i skromnosti Moje Presvete Majke.

Kome je dao svoj posljednji poljubac, nakon što se oprostio sa svojom svetom zaručnicom, kome je uputio svoj posljednji uzdah u Mojem naručju, ako ne Meni? Što je bio njegov uzdah ako ne: "Sine moj"? Nijedan otac nikada nije volio sina kao što je Josip volio Mene, ne samo u Mojoj ljudskosti, već iznad svega kao božanskoj. I nijedan sin nije volio ljudskog oca kao što sam ja volio Josipa.

Idite k njemu, posvetite se njegovom dobrom, svetom i pravednom srcu. I kao što se brinuo za Svetu obitelj, brinut će se i za vas, neće vas napustiti, pobrinut će se za vaše poteškoće, olakšat će vaše kušnje, pomoći će vam i poduprijeti vas u vašim teškoćama. staza. On će biti i ponašati se kao vaš otac, čuvajući vas pod svojim plaštem.

Josip je čovjek od malo riječi, ali njegove su misli uvijek uzdignute prema Bogu, njegovo srce intenzivno voli, a njegove ruke uvijek rade da pomognu. Prepustite mu se i nećete biti izgubljeni. Kad bi se svi očevi posvetili Josipu, primili bi ravnotežu, mudrost i predanost koju je on živio, nudeći iskustvo ljubavi koje će uroditi plodom u njihovoj djeci.

U nebu se Josip u svojoj dubokoj poniznosti još uvijek gotovo povlači u pozadinu, ali Gospodin Bog se uvijek sjeća njegovog trijumfa. Ja sam Sin svog Oca na nebu, ali u mom srcu Josip je također moj otac u mom čovještvu. U svojoj radosti izlijeva svu svoju nježnost na blaženike koji su ga na zemlji častili i bili mu odani.

Blagoslivljam vas.